• pjesma Heaven/oči (originalno na mc misteriozno to je baš) izbačena kao prvi singl grupe dolazila je do prviH mjesta top lista emisija demo-n (radio martin), nikad čuo (studentski radio), te fanzina daydream
• sljedeće pjesme (singlovi) plasirane u tim ili sličnim emisijama - žarulje, duH, sHout - doživjeli su sličnu ili istu sudbinu
• pjesma sHout (obrada tears for fears) rijetka je obrada krankenHausa ali ne i jedina. najčešće svirana na koncertima bila je ona se budi (šarlo akrobata), a u pričuvi su uvijek maršal (idoli), kad boli te (dobri duHovi), i wanna be adored (tHe stone roses) i i wanna be your dog (tHe stooges). neko vrijeme u postavi poznatoj pod nazivom markII svirala se pjesma zvira voda poznatija kao uvodna pjesma iz serije gruntovčani
• pjesmu k.u.ć.a. obradila je grupa trauma pod originalnim naslovom f.u.c.k.
• krankenHaus pri pjevanju koriste Hrvatski, engleski, njemački i češki
• misteriozno to je baš našla je svoje mjesto na godišnjim top listama za ‘96 emisija obračun kod Hr korala i pržiona u društvo izvođača kao let3, zHell, vještice, legen-bajuk-knebl, spoons, majke i dr, te 4. mjesto na underground top listi arkzina
• parket angažmantakođer je uspjela ući na godišnje top liste emisija obračun kod Hr korala, pržiona i nikad čuo za ‘97
• supergrupa l’esprit del Hospital, sačinjena je od po dva člana dobriH duHova i krankenHausa i udružena samo za priliku koncertne promocije fanzina 4 zida i zvučnik. njiHov jedini nastup dosad ostao je zabilježen na cd-u varaždinske rock večeri
• nakon raspada grupe članovi su svirali po mnogim znanim i neznanim bendovima. između ostaliH to su bili aerodrom, meritas, novo nebo, pelegrin, elektrik buttshaperz, dub general...
• u pripremi je nova postava grupe krankenHaus i to u sastavu klara i vito (vokali), ana (gitara), nora (bas), ena (udaraljke) i lara (sax), no još je uvijek slobodno mjesto za bubnjara/bubnjarku. kako cijela ova postava zajedno nema još ni 10 godina, još neko vrijeme ćete trebati čekati na njiHovo pojavljivanje u javnosti.

kH @ zvonimir rogoz, varaždin // 1995.